Vekovi detinjstva

„Vekovi detinjstva“, Filip Arijes, Beograd, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, 1989.

Kako je bilo lepo kada ste bili dete? Kako je sve bilo lako, bezbrižno, šareno, veselo, spokojno, ušuškano… Kada kao odrasli razmišljamo o detinjstvu, ono nam najčešće izgleda kao jedno idilično doba, bez problema, bez stresa, zaštićeno i srećno. A, da li je baš tako?

Možda je naše detinjstvo, detinjstvo moje generacije zaista bilo takvo. Ali kakvo je bilo detinjstvo ranijih generacija, naših roditelja, baba i deda, prababa i pradeda? Da li je bilo kao naše ili ne?

A kakvo je bilo još ranije? Jedan, dva ili pet vekova unazad? Kako je tada bilo biti dete?

Ako vas to interesuje odgovore možete naći u ovoj knjizi. Autor Filip Arijes, francuski istoričar, autor brojnih značajnih radova, u ovom delu se bavi pojmom detinjstva, kako se on menjao i razvijao u 16. i 17. veku.

Saznaćete kako je bilo biti dete u to doba, sa kim je dete živelo, kako je provodilo vreme, čime se bavilo, kako se oblačilo, čega se igralo, kakve su mu priče pričali, koje su zahteve roditelje postavljali pred dete, šta su od njega očekivali, šta je dobijalo,a šta je davalo zauzvrat. Videćete i šta su ondašnji priručnici savetovali roditeljima – kako da gaje i vaspitavaju decu.

U ovom periodu detinjstvo nije bilo shvatano kao danas, nije bilo tako jasno izdvojeno i određeno. Neke funkcije i zadaci porodice bili su nešto drugačiji nego sada. Biti dete tada (u 16. i 17. veku) i danas nije isto.

Ja nisam istoričar i moja znanja iz te oblasti su i više nego oskudna, ali ova knjiga mi je otvorila vrata jednog sasvim novog sveta. Jednog sveta koji je postojao pre, puno ranije i u kome je biti dete bilo mnogo drugačije nego sada. Kako smo od tog stanja tada došli do ovog danas može biti jasnije posle čitanja ove knjige. Ja uvek volim da znam šta je bilo pre, pre i pre jer su najčešće koreni ovoga što imamo sada tamo negde u prošlosti. Da li je to što je prošlo bilo bolje i lepše nego sada, to ne znam, ali da je bilo drugačije  – jeste. Korisno je da znamo da i ono što nama deluje kao nepromenljivo i dato jednom zauvek, to u stvari nije, da i ono za šta se zaklinjemo da ne može biti nikako drugačije nego što je sada, može biti i bilo je drugačije, a i opet će u budućnosti biti drugačije.

Ovu knjigu sam čitala polako, prelazila deo po deo, pa se vraćala, pa razmišljala, pa povezivala. Trebalo je vremena da se pročitano slegne. Ovo nije knjiga koja se pročita za jedno posle podne da se odmori mozak. Od nje, posebno ako nemate predznanje (kao što je sa mnom bio slučaj) možak može da se umori. Puna je različitih podataka, imena, poziva se na brojna književna i umetnička dela. Iako sam se trudila sigurno je da nisam baš sve shvatila ali ono osnovno jesam – koliko god mislili da poznajemo čoveka, ljudsko biće, sebe, uvek možemo da otkrijemo i nešto novo i zato vredi proučavati čoveka. 

Samo još da Vam kažem da se još uvek živo sećam kako je došlo do toga da pročitam ovu knjigu. Bio je početak devedesetih godina, predavanje iz Razvojne psihologije 1. Trebalo je da sa spiska preporučene literature odaberemo jednu knjigu i uradimo njen prikaz kao seminarski rad. Ne sećam se koju knjigu sam ja izabrala, ali znam da je bila tanka i laka za čitanje. Na sreću, jedna koleginica nije razmišljala kao ja i izabrala je knjigu „Vekovi detinjstva“. Očigledno da je knjiga i na nju ostavila jak utisak jer nam je o njoj pričala sva ozarena i puna elana, zaista ste mogli da osetite njeno oduševljenje. Jedan deo tog njenog oduševljenja se preneo i na mene, pa sam otišla u Zavodovu knjižaru u Kosovskoj ulici  da kupim knjigu. Na sreću, imali su je. Zgrabila sam je, da se ne raznese,  a zatim je kod kuće natenane čitala. Bilo mi je jasno zašto se koleginici knjiga toliko dopala jer je i na mene ostavila vrlo jak utisak. I dan danas ona stoji na mojoj počasnoj polici na kojoj su knjige koje baš, baš, baš volim. Ova knjiga je dovela do toga da kasnije nastavim da čitam literaturu iz ove oblasti, ona me podstakla da pročtam još jednu, pa još jednu i još jednu knjigu… A kvalitetna knjiga treba to i da radi – da nas podstakne da tražimo i čitamo još više, zar ne?

Pretplati se
Obavesti o
guest
0 Komentari
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Katarina Pavićević

Unesite sigurnost, lakoću i vedrinu u svoj život. Poboljšajte svoje roditeljstvo, međuljudske odnose i budite zadovoljni sobom. Možete to. 

Najnoviji članci

Pet jezika ljubavi 

Pet jezika ljubavi, Geri D. Čepmen, Kosmos izdavaštvo, Beograd, 2017 Kako znate da vas neko voli? Po čemu to prepoznaje? Šta taj neko treba da

Porodične sablasti 

Porodične sablasti, Bruno Klavije, Fedon, Beograd, 2021 Oduvek sam osećala da ne počinje sve sa mnom. Ni u mom životu nije sve počelo sa mnom,

Moj newsletter

Jednom sedmično pišem vam priče koje će vam dati snagu da krenete ka uspehu, pobedi, ka novim, srećnijim, snažnijim i ispunjenijim vama. Možete to.   

0
Voleli bismo da čujemo vaše mišljenje, molimo vas da pošaljete komentar.x