Tri skrivena uzroka nerazumevanja

Koliko puta vam se desilo da kada pričate sa sagovorncima o nekom događaju kome ste zajedno prisustvovali dobijete priče koje su drugačije od vaše? Nekih zajedničkih elemenata ima (mesto i vreme dešavanja se najčešće ne dovode u pitanje), ali ima i mnogo razlika. Nekada se čini kao da niste bili zajedno, kao da ne govorite o jednom istom događaju, već o različitim događajima. Meni se to skoro stalno dešava. Da li u školi razgovaram sa učenicima koji su u sukobu, pa svako priča svoju priču, ili razgovaram sa učenikom i roditeljem ili sa učenicima i nastavnicima –  svejedno je. O istom događaju često dobijem vrlo raznolike i zanimljive utiske, a ja treba da budem policajac, detektiv ili ne znam već ko kako bih utvrdila ko govori istinu, a ko laže. Ali, na stranu ću ostaviti onaj mali broj slučajeva kada je sasvim jasno da me neko od njih laže i svesno me laže sa namerom da bi ostvario nešto što želi ili izbegao ono što ne želi. Pažnju ću posvetiti onoj većini slučajeva kada su oni zaista ubeđeni da je ono što govore tačno, da je sve zaista tako bilo i da ništa nisu ni dodali ni oduzeli ni izmenili. To su svi oni slučajevi kada mi stranke govore istinu – svoju istinu. Da li je njihova istina i realno istina, to je posebno pitanje, najčešće ne baš u potpunosti.

Zašto dolazi do toga da iako smo prisustvovali istom događaju imamo o njemu različite utiske? Da se za trenutak vratimo korak unazad na priču o tome kako stvaramo svoju sliku sveta.  Informaciju iz spoljašnjeg sveta primamo čulima i stvaramo našu unutrašnju reprezentaciju događaja koja utiče na naše ponašanje. Između informacije i unutrašnje reprezentacije stoji niz filtera koji tu informaciju menjaju, transformišu i prerađuju. Ovi filteri deluju automatski, ne čekaju da ih mi uključimo, da im damo znak da se aktiviraju. Ne, oni deluju odmah, čim opazimo informaciju, filter već radi. Da sve bude još zanimljivije, oni su nesvesni – nemamo znanje o njima, nismo ni svesni da postoje, a oni su već svoj posao završili. Da bismo mogli da na njih utičemo moramo prvo da ih osvestimo, upoznamo, pa zatim da delujemo.

Svi imamo iste filtere ali oni dovode do različitih rezultata. Kod nekoga je jači jedan filter, kod drugog neki drugi, a kod nekoga se treći nikada ne gasi. Kombinacijom njihovog uticaja stvaramo svoju sliku sveta, svoj doživljaj sveta, svoju stvarnost. Osnovna tri filtera o kojima će sada biti reči su: brisanje, uopštavanje i izvrtanje.

Brisanje

Ovaj filter, kao što mu i ime kaže, briše ogroman broj informacija iz spoljašnje sredine i ne dozvoljava im da dopru do našeg svesnog uma z spoljašnje sredine i ne dozvoljava im da dopru do našeg svesnog uma. On je apsolutno neophodan za normalno funkcionsanje ljudi. U svakom trenutku naš nervni sistem primi više od dva miliona informacija. Zamislite šta bi se desilo kada bismo bili svesni svih tih informacija i kada bi one zauvek ostale u našoj memoriji. Život bi nam verovatno bio pakao. Ali naš svesni um ima kapacitet od 5-9 informacija, on toliko informacija može da primi u datom trenutku. Razlika od 5 do 9 i dva miliona informacija je užasno velika. E, ta razlika je u svakom trenutku izbrisana, ona ne opterećuje naš svesni um, ne zamara nas, kao da ne postoji. Nešto od toga postoji u nesvesnom umu, ali je naš svesni um rasterećen. Zahvaljujući brisanju mi obraćamo pažnju samo na one informacije koje su nam u datom trenutku najvažnije. Zbog toga će Marko čuti nešto što Janko nije čuo, a Janko će videti nešto što je Petru promaklo, iako su svi bili na istom mestu, u isto vreme i radili isti posao. Nije svesno, nije
namerno, prosto nečega se ne sećate, izbrisano je.

Uopštavanje

Ovaj filter se naziva i generalizacija. Pomoću njega stvaramo opšta načela, izvodimo pravila na osnovu jednog ili nekoliko pojedinačnih slučajeva opšta načela, izvodimo pravila na osnovu jednog ili nekoliko pojedinačnih slučajeva. Na osnovu svog iskustva donosimo zaključke o ljudima, događajima i svetu. Ovi zaključci su opšti stavovi, generalizacije. Veoma su korisni jer nam omogućavaju brzo učenje. Znate li da koristie računar? Naravno da znate. Ali, vi znate da koristite i desktop računar, i laptop računar, i tablet i pametni telefon. Treba vam samo malo vremena da se  prilagodite jer je princip njihovog rada isti. Da nema uopštavanja morali biste da svaki put iznova i iznova učite kako se koristi računar. Uopštavanje nam omogućava da izvodimo zaključke, stvaramo pravila, da učimo i da se razvijamo.

Izvrtanje

Izvrtanje ili iskrivljavanje je filter koji deluje tako da menja, uklapa i usklađuje nove informacije sa našim već postojećim očekivanjima i uverenjima. Daje nam mogućnost da budemo kreativni, da stvaramo nove izume, da stvari posmatramo iz druge perspektive, ali dovodi i do velikih nesporazuma u komunikaciji. Jedan moj primer – Majci budućeg prvaka sam rekla da je njeno dete dobro uradilo test pred polazak u školu, a ona je čula i kasnije pričala da joj je psiholog rekla da je njeno dete uradilo test najbolje u gradu. Očekivala je tako nešto, nadala se, želela, pa je moju reč „dobro“ filter iskrivio u „najbolje u gradu“.

Dejstvo filtera

Dejstvo filtera može biti i štetno – neko selektivno briše informacije, samo loše ostaje, a dobro se gubi, neko na osnovu jednog lošeg iskustva, jednog neuspeha zaključi da je loš, neuspešan, neko je velemajstor za izvrtanje reči i postupaka svojih sagovornika, pa se onda čudi što ga ljudi ne prihvataju. Ovakvi slučajevi se dešavaju i dešavaće se i dalje, ali ne možemo zbog njih da osudimo filtere i okrivimo ih za sve naše probleme u životu. Pre svega, filteri ne samo da su korisni, već su neophodni za normalno psihičko funkcionisanje. Njihovo dejstvo ne možemo i ne treba da neutrališemo, ali možemo pokušati da ga kontrolišemo. Prvo ih osvestimo. Prihvatimo da to kako mi doživljavamo i posmatramo svet nije jedini način. Sve što radimo uvek može i drugačije da se uradi, a to drugačije može da bude i bolje. Pokušajmo da kod drugih uočimo i prepoznamo dejstvo filtera. Zatim to pokušajmo i kod sebe. Komentari, primedbe, kritike ljudi u okolini mogu da nam skrenu pažnju i usmere nas u kom pravcu treba da idemo. Nije lako osvestiti ono što je nesvesno, ali nije ni nemoguće.

I za kraj, šta radim i kako koristim ovo znanje u radu sa strankama? Ubeđujem ih da nisu u pravu, tražim da mi iznesu dokaze za sopstvene stavove, svađam se i vrištim na njih? Ne, naravno. Prihvatam da svako ima svoje viđenje i poštujem ga. Neko je spreman da svoje viđenje dovede u pitanje i onda mu pomognem da taj proces prođe brže i manje bolno. Ko nije spreman, ne guram ga, nema uspeha, prihvatam situaciju takvu kakva je, ali se trudim da stalno proveravam da li sam ih dobro razumela i da li su oni mene dobro razumeli, da budem jasna i da više puta podvučem ono što je najbitnije. To je ono što ja mogu, ostalo moraju oni da obave.

Iako možda deluje teško, videćete da nije. Možete i vi, verujte mi, samo probajte.

Pretplati se
Obavesti o
guest
0 Komentari
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Katarina Pavićević

Unesite sigurnost, lakoću i vedrinu u svoj život. Poboljšajte svoje roditeljstvo, međuljudske odnose i budite zadovoljni sobom. Možete to. 

Najnoviji članci

Pet jezika ljubavi 

Pet jezika ljubavi, Geri D. Čepmen, Kosmos izdavaštvo, Beograd, 2017 Kako znate da vas neko voli? Po čemu to prepoznaje? Šta taj neko treba da

Porodične sablasti 

Porodične sablasti, Bruno Klavije, Fedon, Beograd, 2021 Oduvek sam osećala da ne počinje sve sa mnom. Ni u mom životu nije sve počelo sa mnom,

Moj newsletter

Jednom sedmično pišem vam priče koje će vam dati snagu da krenete ka uspehu, pobedi, ka novim, srećnijim, snažnijim i ispunjenijim vama. Možete to.   

0
Voleli bismo da čujemo vaše mišljenje, molimo vas da pošaljete komentar.x