Drugarstvo u pubertetu

Hajde da se sada malo vratite u prošlost. U vreme kada ste vi bili u pubertetu. Sedite kako vam je udobno, opustite se i setite se kako je to bilo. Sa kim ste se družili, gde, kada, kako ste provodili vreme, šta ste radili? Kako su vaši roditelji prihvatali vaše drugove? Koliko puta ste ih pitali možete li negde sa društvom, a oni bi vam postavili ono čuveno pitanje: „A ko još ide?“ Pa vi onda navodite jedno po jedno ime, a oni potvrdno klimaju glavom ili podižu obrve u čudu jer ste naveli novo ime, ime nekog deteta koje oni ne poznaju. Pa onda razmisle i donesu odluku – da, možeš da ideš ili ne, ne možeš da ideš. Koliko puta su vas pitali da li ide Pera jer je on dobro, pouzdano i odgovorno dete i ako ste sa njim, u dobrom ste društvu? Koliko puta ste se zbog toga nervirali, kao da vi ne umete da vodite računa o sebi nego vam treba Pera? Bez obzira na vaše nerviranje stvar je bila jasna – ako ide Pera, idete i vi, ako ne ide Pera, ne idete ni vi. Koliko vas je samo nerviralo što vas roditelji ispituju o drugovima, proveravaju vas, špijuniraju, „vire kroz ključaonicu“?

A sada se vratite u sadašnjost i setite se šta vi radite, kako se vi ponašate prema svom detetu i njegovim drugovima? Većina vas radi isto što su i vši roditelji radili. I to je u redu. To je sasvim normalno. Vremena se jesu promenila, ali ljudi nisu. Deca su deca, roditelji su roditelji i to će zauvek biti tako. Jedino se način na koji pratite svoju decu promenio – sada imate mobilne telefone i tražite od dece da vam u svakom trenutku budu dostupna. Ključaonica kroz koju virite u njihove živote nije više ona stara, mala ključaonica u vratima dečje sobe, već se zove fejsbuk, instagram, tviter (možda ima i neka druga novija za koju nisam čula, a ako nema biće uskoro).

Sa kim se druži vaše dete?

U pubertetu dete često menja krug vršnjaka sa kojima se druži. To više nisu deca vaših suseda, prijatelja, poznanika, već često neka vama potpuno nepoznata deca koju je vaše dete upoznalo na raznim mestima – sportskim klubovima, školama stranog jezika ili glume, na rođendanima, u šetnji, na izletu… Drugove biraju po interesovanjima, neko voli sport, neko modu, neko igrice, neko čita knjige, a neko gleda rijalitije. Šta god da vaše dete voli, naći će vršnjake koji vole isto i približiće im se, dok će se od dece koja imaju potpuno drugačija interesovanja udaljiti iako su se možda čak do juče odlično slagali.

Uloga vršnjaka u životu vašeg deteta

Možda će se neko od vas zapitati: „Pa zar ne može i sa mnom da razgovara o sportu, modi itd? Sigurno znam o tome više nego neko dete.“ Pa šta ako znate? Znate, ali to nije važno. Ne može sa vama da razgovara jer vi ne možete da mu pružite ono što mu pružaju vršnjaci. Vi mu niste drug, nego roditelj i to je tako! Prihvatanje i podrška od strane vršnjaka su detetu neophodni i pomažu mu da stekne osećanje sopstvene vrednosti. Ako je dete neprihvaćeno, ako nema kvalitetne odnose sa drugovima teško mu je da izgradi dobro mišljenje o sebi samom. Dete razgovara sa vršnjacima o najrazličitijim temama, kako nevažnim tako i važnim. Razovaraju o sportu, modi, igricama, školi ali i o svojim osećanjima, brigama, problemima. Razgovaraju naravno i o vama, o svojim roditeljima, hvale vas i kude ali vas i bolje upoznaju. Porede vas sa roditeljima svojih drugova i to im pomaže da vas jasnije vide, da uoče i vaše vrline ali i vaše mane. Kroz druženje deca upoznaju i sebe i druge ljude. Uočavaju međusobne sličnosti ali i razlike. Uče kako da reše konflikte, kako da postignu svoje ciljeve a da pri tom ne povrede drugu stranu. Vršnjaci uče decu kako treba da se ponašaju u kolektivu, kako da se uklope, kako da budu prihvaćeni. Biti neprihvaćen od strane vršnjaka je, za ogromnu većinu dece ovog uzrasta, nešto najstrašnije što može da im se dogodi. Na sve će pristati, sve će uraditi samo da ih drugovi prihvate i uvažavaju. Ukratko, vršnjaci pomažu detetu da nađe svoje mesto u svetu. To je nešto što vi ne možete da uradite i treba da se sa tim pomirite i da radite svoj roditeljski posao. 

Osnovni principi na kojima se zasnivaju bliske prijateljske veze

1. princip međusobnog poštovanja – Veoma im je važno da ih drugovi poštuju, takođe i oni poštuju svoje drugove. Iako se međusobno razlikuju, prihvataju ove razlike i poštuju i uvažavaju druga uprkos razlikama.

2. princip poverenja – Poverenje je svetinja, ono što se kaže drugu u poverenju mora da ostane nepoznato svima ostalima. Za dete prijatelj je osoba kojoj može da se poveri. Izigrano poverenje ako ne dovede do prekida prijateljstva, sigurno će ostaviti dubok trag na međusobnom odnosu.

3. princip zainteresovanosti i brige za sve ono što se drugom dešava – Deca se interesuju za sve oblasti života svojih drugova i žele da pomognu (iako su druga upoznali na plivanju, ako znaju da on ima porodične probleme, želeće da mu koliko god mogu pomognu i u rešavanju tih porodičnih problema). Nema podele na drugove iz škole, sa plivanja, iz susedstva – svakog posmatraju kao celokupnu ličnost i zainteresovani su za sve aspekte života svog druga.

4. princip simetričnog reciprociteta – Ako Pera učini nešto za Miku, od Mike se očekuje da mu uzvrati. Ma koliko teško ili lako bilo, od Mike, i Pera i ostali drugovi, a što je najvažnije i sam Mika, očekuju da uzvrati istom merom. To je pravilo koje mora da se ispoštuje jer ako ga ne ispoštuje, Mika nije pravi prijatelj. Ako ne uzvrati, gubi se poverenje. Ovaj princip je veoma važan za očuvanje trajnosti prijateljskih veza. Nažalost, nekada neka deca uočavaju ovu sklonost vršnjaka da im uzvrate i mogu da je zloupotrebe, a to je upravo ono čega se roditelji plaše – da neki vršnjak ne počne da negativno utiče na njihovo dete.

Kao neko ko je svakog dana sa decom, mogu vam reći da je većina dece zaista dobra. Velikodušni su, plemeniti, požrtvovani, pravi drugovi. Ako je i vaše dete dobro dete, najverovatnije da će i njegovi drugovi biti njemu slični. Da li ima i dece koja nisu baš takva, koja mogu loše da utiču na drugog? Ima. Uvek ih je bilo i uvek će ih biti. Ono što je važno je da dete nauči kako da se prema takvima ponaša, da nauči kako da zaštiti sebe, da nauči kada treba da kaže „ne“. To je nešto kroz šta dete mora da prođe, ne možete vi da to uradite umesto njega, to ono mora lično i da doživi. Na tom putu ne mora da bude samo. Vi ste tu da ga podržite – da razgovarate, da ga saslušate, da ga posavetujete. Vi kao roditelj imate obavezu da pratite sa kim se vše dete druži i šta radi. Ako posumnjate da neko loše utiče na vaše dete, dobro proverite svoje sumnje, nemojte brzati. Ako se sumnje potvrde, preduzmite mere, reagujte, ako je potrebno, zabranite detetu da provodi vreme sa tim drugom, zabranite im da se druže. To jeste neprijatno i vama i detetu, ali je nekada neophodno. Ovo nije situacija zbog koje treba da omalovažavate i vređate svoje dete, svako od nas može da bude izigram i zloupotrebljen. Ovo je situacija iz koje vaše dete može mnogo da nauči o ljudima, o vama i pre svega o sebi. To može za njega da bude dragoceno iskustvo.

Kako deca provode vreme?

Ima još jedno pitanje koje jako interesuje roditelje – „Šta to njihovo dete radi kada je sa vršnjacima? Kako provode vreme?“ Kako bi stručnjaci rekli, provode ga nestrukturisano, tj. nemaju unapred čvrst, jasan i do tančina razrađen plan šta će i kada raditi. Važno im je da su zajedno. Spolja gledano ne rade ništa naročito važno. Najčešće pričaju. U vreme kada sam ja bila u pubertetu, govorilo se da gluvare ili bleje, kradu Bogu dane, zazjavaju… Iako kada ih posmatrate, nemate ništa važno da vidite, budite sigurni da se unutra, u njima dešavaju važne stvari. Pričaju o svojim osećanjima, problemima, strahovima, hobijima, školi, naravno i o vama. Dok pričaju oni se menjaju, odrastaju, upoznaju sebe. Ima li u životu važnijeg posla od upoznavanja sebe samog? Po mom mišljenju nema. Ako ne upoznate sebe, ne možete upoznati ni druge, ne možete ostvariti svoje želje, ne možete rasti i razvijati se. E, to oni rade dok sa drugovima provode svaki slobodan trenutak koji imaju.

Pretplati se
Obavesti o
guest
0 Komentari
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Katarina Pavićević

Unesite sigurnost, lakoću i vedrinu u svoj život. Poboljšajte svoje roditeljstvo, međuljudske odnose i budite zadovoljni sobom. Možete to. 

Najnoviji članci

Pet jezika ljubavi 

Pet jezika ljubavi, Geri D. Čepmen, Kosmos izdavaštvo, Beograd, 2017 Kako znate da vas neko voli? Po čemu to prepoznaje? Šta taj neko treba da

Porodične sablasti 

Porodične sablasti, Bruno Klavije, Fedon, Beograd, 2021 Oduvek sam osećala da ne počinje sve sa mnom. Ni u mom životu nije sve počelo sa mnom,

Moj newsletter

Jednom sedmično pišem vam priče koje će vam dati snagu da krenete ka uspehu, pobedi, ka novim, srećnijim, snažnijim i ispunjenijim vama. Možete to.   

0
Voleli bismo da čujemo vaše mišljenje, molimo vas da pošaljete komentar.x