Kako da neuspeh pretvorite u uspeh?

Neuspeh. Reč koju niko ne voli ni da čuje, a kamoli da ga doživi. Ne volimo ga ni kada je mali, ni kada je srednji, a o velikom i da ne pričamo. Nikako ne volimo svoj neuspeh, mada tuđi nekada i nije tako loš. A uspeh? Ta reč tako divno zvuči, čarobno, prosto vas ispuni milina kada samo pomislite na svoje uspehe. Jedino je problem što ne možemo uvek i u svemu da budemo uspešni, pa se uspesi i neuspesi smenjuju.

Šta se dešava kada smo uspešni? Kako je to divno, svet je lep, ponosni smo na sebe, osećamo se ispunjeno, vredno, ma uživamo u sopstvenoj koži. Tada je baš lepo biti na našem mestu. Da. Ali šta se dešava kada doživimo neuspeh? Trudili smo se, radili, dali sve od sebe ali ništa, nema rezultata, nismo ostvarili cilj. E, tada se svet ruši, omalovažavamo sebe i/ili druge, tražimo krivca, razočaramo se, lađe nam tonu, odustajemo…

Zamislite kako bi bilo dobro kada bismo neuspehe mogli da pretvorimo u uspehe? Da, bilo bi divno, ali to nije moguće – reći će neki. E, jeste, moguće je. Treba samo da promenimo način na koji gledamo na svoja postignuća. Ne treba da ih posmatramo kao uspehe i neuspehe već kao rezultate.

Princip – Ne postoji neuspeh, postoji rezultat (povratna informacija)

Ako bih vas pitala šta znači „uspeh“ i „neuspeh“, rekli biste mi da je to relativno, da zavisi od osobe do osobe, od okolnosti. Jeste, tako je. Uspeh za mene i za nekog drugog nije isto, ni neuspeh nije isto. Ali, ako bismo želeli da izdvojimo ono što se nalazi iza svih naših raznolikih određenja uspeha i neuspeha mislim da bi to bilo sledeće – uspeh znači da smo ostvarili ono što smo želeli, a neuspeh znači da nismo ostvarili ono što smo želeli. Međutim, iako nismo ostvarili ono što smo želeli dobili smo nešto veoma važno – dobili smo neki rezultat, informaciju o sebi, svojim postupcima, svojim sposobnostima, svom trudu. Iz ovih podataka možemo mnogo toga da saznamo.

Neuspeh, tj. situacija kada nismo ostvarili ono što smo želeli, nije situacija u kojoj smo poraženi, već situacija iz koje učimo. I iz malih, svakodnevnih neuspeha možemo da naučimo važne lekcije.

Moja lekcija

Sada ću vam pričati o jednom mom „uspehu“ koji se još prepričava u mojoj porodici. Uspela sam nešto što većina vas nije i neće nikada uspeti, mada je istina da nećete nikada ni pokušati da to ostvarite. Mada, ruku na srce i meni se slučajno desilo – to je zato što sam talentovana. Uspela sam da ugljenišem ne samo bareni krompir već i šerpu, a evo i kako. Mama je ostavila zadatak mojoj mlađoj sestri da obari krompir pre nego što se ona vrati sa posla. I moja sestra je sve lepo uradila – oljuštila krompir, stavila u šerpu, sipala vodu, uključila šporet i došla kod mene na sprat (kuhinja je u prizemlju kuće, a naše sobe na spratu). Onda sam ja, pošto sam baš bila lepo raspoložena počela da je zanovetam. Kada god ona spomene da treba da proveri krompir, ja bih joj rekla da je još rano, da ne silazi dole bez potrebe, da ću joj ja reći kad je vreme jer sam starija i bolje znam. I stvarno sam mislila da znam, stvarno sam mislila da se krompir bari satima. Kada smo konačno otišle da proverimo dim je kuljao na sve strane, smrdelo je na zagorelo, a šerpa i krompir su bili skroz crni, skroz ugljenisani. Neću vam pričati o tome kako smo brzo ponovo oljuštile krompir, prale šporet i pripremile se za „predavanje“ o odgovornosti u obavljanju poslova, pomoći majci i sl. Šta sam mogla da uradim? Preuzela sam odgovornost na sebe jer i jesam bila kriva. Istina, kako smo mogle da prođemo, dobro smo prošle, spaslo nas je to što smo pokušale da popravimo štetu – ponovnim barenjem krompira i pranjem šporeta.

Rekli smo da je uspeh kada ostvarimo ono što smo želeli. Šta sam ja u ovoj situaciji želela da ostvarim – da provedem vreme sa sestrom i da joj pomognem da taj nemili zadatak što lakše obavi. Da li sam u tome uspela? Naravno da nisam. Sa te strane posmatrano ovo je bio čist promašaj. Ali, ja ovu situaciju ipak nisam doživela kao neuspeh. Da sam je posmatrala kao neuspeh verovatno bih rekla sebi: „Nisi sposobna ni krompir da obariš, a kako ćeš uspeti da skuvaš neko pravo, pristojno jelo?“ Možda bi se moja kulinarska karijera tu završila. Ali nije, probala sam opet i opet i znam da skuvam 2-3 pristojna jela. Iako nisam postigla uspeh, nisam postigla ni neuspeh, već sam dobila određene informacije koje su mi bile izuzetno korisne. Dobila sam nekoliko veoma važnih pouka – dve se tiči barenja krompira, a ostale su životne. Prvo o krompiru: 1 – ne može se bariti beskrajno dugo, 2 – ako hoću duže da ga barim treba da poklopim šerpu i stavim na nižu temperaturu. A sada pouke od opšteg životnog značaja: 1 – ako nešto nije tvoj posao, nemoj se mešati, 2 – pre nego što bilo kome daš savet, proveri dobro da li si u pravu, 3 – ćuti ako te niko ništa ne pita, 4 – kada zabrljaš, bez obzira na nameru, preuzmi odgovornost. Mislim da do ovih zaključaka većina nas dođe pre ili kasnije. Verovatno su situacije koja vas navedu na ovakve zaključke nekako značajnije, otmenije, ozbiljnije nego ovo moje barenje krompira. Ali nije suština u situaciji, u događaju, negu u onome što smo iz nje naučili.

Život je prepun situacija iz kojih se uči. Može se učiti i iz uspeha, ali ono naučeno iz neuspeha se često bolje i duže pamti. Svako od nas ima mnogo situacija iz kojih je nešto naučio. Često ne možemo da ostvarimo ono što želimo jer nam je neophodno da nešto novo naučimo, potreban nam je taj rezultat koga neki zovu „neuspehom“. Taj rezultat nam govori šta treba da promenimo, da popravimo da bismo ostvarili ono što želimo. Taj rezultat treba da bude okidač za novi pokušaj, a ne razlog za odustajanje. Taj rezultat nam pomaže da budemo bolji. Taj rezultat je nešto trenutno, promenljivo, nešto na šta možemo da utičemo, mi određujemo njega, a ne on nas. Taj rezultat nam omogućava da rastemo. Koliko ćemo da porastemo zavisi samo od nas. Taj rezultat nam otvara nova vrata i skreće nas na neki novi put.

Za kraj

Hamlet je bio u dilemi „biti ili ne biti“, a neki su u dilemi „ne uspeti ili naučiti“. Zapamtite, samo od nas zavisi da li ćemo situaciju u kojoj nismo postigli ono što smo želeli posmatrati kao „neuspeh“ ili kao priliku za učenje. Zapamtite i to da je jedna od važnih razlika između uspešnih i neuspešnih ljudi u tome što uspešni uče iz svojih „neuspeha“, izvlače pouke, menjaju se, pokušavaju, idu dalje, a neuspešni – očajavaju, vajkaju se, traže krivce, odustaju. Vi nemojte da odustanete.

Ako neuspeh počnete da posmatrate kao priliku za učenje, počećete sebe da doživljavate kao večitog dobitnika. Svaki događaj, svako iskustvo je prilika da nešto dobijete, da postanete bogatiji. Dobićete važne putokaze koji će vas usmeriti  u pravom smeru. Dobićete novu snagu i poverenje u sebe, a tada ćete biti nezaustavljivi.

Pretplati se
Obavesti o
guest
0 Komentari
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Katarina Pavićević

Unesite sigurnost, lakoću i vedrinu u svoj život. Poboljšajte svoje roditeljstvo, međuljudske odnose i budite zadovoljni sobom. Možete to. 

Najnoviji članci

Pet jezika ljubavi 

Pet jezika ljubavi, Geri D. Čepmen, Kosmos izdavaštvo, Beograd, 2017 Kako znate da vas neko voli? Po čemu to prepoznaje? Šta taj neko treba da

Porodične sablasti 

Porodične sablasti, Bruno Klavije, Fedon, Beograd, 2021 Oduvek sam osećala da ne počinje sve sa mnom. Ni u mom životu nije sve počelo sa mnom,

Moj newsletter

Jednom sedmično pišem vam priče koje će vam dati snagu da krenete ka uspehu, pobedi, ka novim, srećnijim, snažnijim i ispunjenijim vama. Možete to.   

0
Voleli bismo da čujemo vaše mišljenje, molimo vas da pošaljete komentar.x