Kažnjavanje – omražena a neophodna tehnika disciplinovanja

Kako vreme prolazi, shvatanja i ponašanja ljudi se menjaju, a neke reči i pojave postanu neomiljene. Međutim, iako su neomiljene, one i dalje mogu biti neophodne. Jedna od takvih reči je “kazna”, a i tehnika disciplinovanja koja se kratko i jasno zove “kažnjavanje”.

Većina nas je bar nekada u detinjstvu bila kažnjena. Većina nas je bar za jednu kaznu koju je doživela zaključila da je bila opravdana i da je dovela do pozitivnih efekata. Većina roditelja je bar jednom bila u iskušenju da kazni sopstveno dete. Sada ćete moći da razrešite svoje dileme kada je kažnjavanje u pitanju i da sledećeg puta budete potpuno sigurni da li i kako treba da kaznite svoje dete ili to nije potrebno.

Ova tehnika disciplinovanja je primenljiva na decu velikog uzrasnog raspona, od 4. godine pa na dalje. Treba je koristiti samo kada je apsolutna neophodna, kada ostale tehnike nisu dovele do željenog rezultata i samo onoliko dugo koliko je neophodno. Ona se primenjuje kada dete uporno ne sluša i ne izvršava svoje obaveze u školi ili kod kuće, kada je ponašanje koje ispoljava opasno bilo po njega bilo po druge, kada ispoljava krajnje nepoštovanje prema osobama u svojoj okolini.

Da li sam ja nekada bila kažnjena? Naravno, više puta. Da li sam nekada bila bezobrazna, a da nisam bila kažnjena? Naravno, verovatno mnogo više puta. Da li su te kazne bile efikasne? Jesu. Sećam se jedne od mojih prvih većih kazni. Mislim da je to bilo na moj 4. ili 5. rođendan, kada sam pred kućom punom gostiju rekla mami da laže i da to što govori nije tačno. Kazna (neću reći kako me kaznila jer je to sada zabranjeno raditi deci), je usledila iste večeri kada smo ostali sami, a efekti traju i dan danas. Ko laže ili ne laže mene više uopšte ne zanima. Da li je trebala da mi progleda kroz prste, da mi objasni kako to što sam uradila nije lepo, da razgovorom reši problem? Nije trebala, ne bih je poslušala, nastavila bih po starom. Ovako je sasekla problem u korenu.

Pripremne radnje

Da bi kažnjavanje bilo efikasno, ono zahteva dobru pripremu od strane roditelja.

1. Pre nego što kaznite dete morate dobro da razmislite i odlučite šta želite da dete promeni u svom ponašanju. Ako vama nije jasno kako želite da se dete ponaša u određenoj situaciji, neće sigurno biti ni njemu jasno.

2. Zatim izaberete način kako ćete ga kazniti i na koje vreme. Izaberite nešto što je detetu važno – ako izaberete nešto do čega detetu nije stalo, nećete dobiti željeni efekat, a ako izaberete nešto što je detetu previše važno, može doći do pojave otpora. One stvari (predmeti, aktivnosti, povlastice…) koje su jako važne detetu ostavite za ekstremne slučajeve.

3. Kazna se uvek izriče u određenom vremenskom periodu – dva dana, tri sedmice, četiri meseca… Nikada ne izričite kaznu koja traje „dok se dete ne popravi“. Zašto? Zato što će dete u narednih nekoliko dana da se ponaša kao anđeo, biće najbolje i najumiljatije na svetu i to će trajati dok ne ukinete kaznu. Vrlo brzo po ukidanju kazne problem će se opet javiti.

4. Povežite vrstu prestupa sa kaznom (kada ste bili u poseti vaše dete je namerno polomilo tuđu igračku – izvini se drugu i da mu svoju igračku; dete redovno kasni iz grada – nema izlaska u grad naredne dve sedmice).

5.Kazne koje uvodite treba da budu srazmerne prestupu – ako su previše blage ili stroge neće imati efekta (kada ste bili u poseti vaše dete je namerno polomilo tuđu igračku – ako se samo izvini drugu, je previše blago, ako se izvini drugu, da mu svoju igračku i u naredna dva meseca ne ide sa vama nigde u posetu, je previše strogo; dete redovno kasni iz grada – sledeći put mora da dođe kući jedan sat ranije, je previše blago i opet će zakasniti, tri meseca ne izlazi nigde iz kuće osim u školu, je previše strogo).

6. Važno je da obavestite dete za koje ponašanje će biti kažnjeno, kako i koliko dugo.

Veoma važno

Nikada ne kažnjavajte dete ako vi ne možete da izdržite tu kaznu. Ako će da vas grize savest i da vam se srce cepa dok ga gledate kako „trpi, pati i muči se“, razmislite još jednom. Kada izreknete kaznu nema predomišljanja i popuštanja. Ako kaznite dete da mesec dana nema računara, pa zaključite da je to mnogo dugo i popustite već krajem prve sedmice, kada sledeći put kaznite dete ono će biti sigurno da ćete opet popustiti i samo će čekati taj trenutak. I znate šta, biće u pravu, opet ćete popustiti. Sa svakim vašim popuštanjem vaš autoritet se krnji i opada, razbija se u paramparčad, a pokupiti te parčiće i ponovo ih sklopiti u celinu je jako teško, nekada i nemoguće. Zato, pamet u glavu i bez preke potrebe ne kažnjavajte dete. A ako ga kažnjavate, radite to promišljeno, sa merom i odlučno.

Nikada, nikada i nikada kaznu ne izričite u afektu. Izreći ćete veoma jaku kaznu, a kada se smirite i ohladite videćete da ste pogrešili. Grišće vas savest i tražićete trenutak da kaznu poništite. A kada jednom pogazite svoju reč, povratka više nema.

Koraci

Kada ste dobro promislili, odvagali i odlučili, dalji postupak je veoma lak.

1. Upozorite dete da ćete ga ako ponovi prestup kazniti i opišite mu na koji način.

2. Kada dete ponovi prestup, odmah učinite što ste rekli – kaznite ga.

3. Budite jaki i izdržite.

4. Po isteku određenog roka razgovarajte sa detetom o njegovom ponašanju, budućim kritičnim situacijama i ukinite kaznu ako se dete popravilo.

5. Ako dete nije poboljšalo ponašanje ili odmah po ukidanju kazne nastavi sa prestupima, procenite da li ste izabrali odgovarajuću kaznu (pitanje je da li ćete ponoviti staru kaznu ili ćete uvesti novu), primenite je i budite dosledni.

Primer 1 – dete uzrasta 7. razred vas je lagalo za ocene, nije prijavilo tri slabe i za njih ste saznali tek na tromesečju. U naredna dva meseca redovno, jednom sedmično idete u školu da proveravate ocene, svakog dana mu pregledate školske i domaće sveske i preslišavate ga ta tri predmeta. Po isteku dva meseca imate sve potrebne podatke o ocenama iz škole, porazgovarajte sa detetom i ako se poboljšalo ukinite kaznu. Možda vam izgleda da ovako kažnjavate i samog sebe, ali u slučaju laganja mislim da je ovakva reakcija roditelja neophodna. Koju kaznu dete trpi? Kažnjeno je time što je izgubilo vaše poverenje, više mu ne verujete na reč nego sve proveravate. Kažnjeno je time što ne može da uči samo koliko proceni da treba. Većina dece nije oduševljena situacijom kada ih roditelji preslišavaju jer tada ne mogu da „zabušavaju“ u učenju. Dete je pod mnogo većom kontrolom nego što je prethodno bilo i ukoliko želi da se vrati na staro stanje primorano je da više uči i da bude iskreno prema vama.

Zašto ova tehnika deluje? Zato što omogućava detetu da brzo i jasno vidi da svako ponašanje (i dobro i loše) ima određene konkretne posledice. Omogućava mu da vrlo brzo i jasno uvidi razliku između ove dve vrste ponašanja. Ona nosi vrlo konkretne i neprijatne posledice po dete i želja da izbegne te posledice ga motiviše da se promeni.

Ako se odlučite za ovu tehniku neće biti lako ni detetu, ni vama. Imajte uvek u vidu zašto to radite – zbog dobrobiti deteta. Zapamtite, početak je uvek najteži. Samo hrabro! Sa srećom!

Pretplati se
Obavesti o
guest
0 Komentari
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Katarina Pavićević

Unesite sigurnost, lakoću i vedrinu u svoj život. Poboljšajte svoje roditeljstvo, međuljudske odnose i budite zadovoljni sobom. Možete to. 

Najnoviji članci

Pet jezika ljubavi 

Pet jezika ljubavi, Geri D. Čepmen, Kosmos izdavaštvo, Beograd, 2017 Kako znate da vas neko voli? Po čemu to prepoznaje? Šta taj neko treba da

Porodične sablasti 

Porodične sablasti, Bruno Klavije, Fedon, Beograd, 2021 Oduvek sam osećala da ne počinje sve sa mnom. Ni u mom životu nije sve počelo sa mnom,

Moj newsletter

Jednom sedmično pišem vam priče koje će vam dati snagu da krenete ka uspehu, pobedi, ka novim, srećnijim, snažnijim i ispunjenijim vama. Možete to.   

0
Voleli bismo da čujemo vaše mišljenje, molimo vas da pošaljete komentar.x