Razvod je došao i prošao. Život se nastavlja. U vašem životu pojavljuju se novi ljudi, nove prilike, otvaraju se neka nova vrata. Veliki broj razvedenih ljudi u nekom trenutku poželi da opet uđe u brak, da stvori novu porodicu. Nekima je jasno da je to dobro rešenje i za njih i za dete iz prethodnog braka, neki se kolebaju, a neki su sigurni da je to loše. Nekada drugi brak bude bolji od prethodnog, a nekada ne. Nekada očuh/maćeha imaju sjajan odnos sa decom svog novog supružnika, a nekada ne. Čini se da nema pravila. Pravila u smislu formule a2+b2=c2 nema, ali određenih smernica ima.
Kvalitet razvoda
Za kvalitet nove veze nije toliko bitno kakav je bio vaš prethodni brak (u krajnjoj liniji da je bio sjajan, ne bi se raspao), već kakav je bio vaš razvod. Razvod može da bude kvalitetan i nekvalitetan. Kada je razvod kvalitetan, partneri su stekli uvid u razloge svog neslaganja, shvatili su da ne mogu više zajedno i dogovorili se da svako ide na svoju stranu. Kvalitetan razvod je razvod bračnih partnera, a ne roditelja, roditelji sarađuju u odgajanju i vaspitanju dece. Nekvalitetan razvod je onaj u kome partneri i ne znaju zbog čega su se u stvari razveli, iz braka izlaze sa neraščišćenim računima, a uloge supružnika i roditelja se ne razdvajaju već se prepliću i utiču jedna na drugu. Velika je verovatnoća da će se sličan scenario ponoviti i u sledećoj vezi jer će se ponašati na isti način kao i u prethodnoj. Bivši supružnici smatraju da moraju jedno drugog da unište, dotuku, da se osvete, da mrze. Decom manipulišu i koriste ih kao sredstvo da se osvete drugoj strani. Razmislite, kakav je bio vaš razvod?
Ako je vaš razvod bio kvalitetan, velika je verovatnoća da će naredna veza biti uspešna. Ako nije bio kvalitetan, možda biste mogli još malo da radite na sebi, da sebi odgovorite na neka važna pitanja, pa tek zatim da donesete odluku. Ako stupite u novi brak i on se raspadne, vaše dete će (posebno ako živi sa vama i vašim novim partnerom) opet biti izloženo stresu i opet će patiti i osećati se loše. Iako to nije razvod njegovih roditelja, već mame ili tate i nekog čike/tete, život deteta se opet menja, opet treba da podnosi vaše neraspoloženje i tugu, opet da se prilagođava, opet, opet i opet. To je nešto što zaista treba da izbegnete i da ne priredite svom detetu. Znam, dete će sve to preživeti, ali ostaće ožiljci.
Odnos deteta prema novoj vezi
Neka deca nemaju ništa protiv nove veze svojih roditelja, dok neka pokazuju veliki otpor. Ona se u stvari plaše da će ih roditelj sa kojim žive napustiti zbog novog partnera i da ih više neće voleti. Njihov strah nalazi podlogu u iskustvu koje su doživeli – jedan roditelj je otišao i ne živi više sa njima. U njihovim očima, malo toga i vas sprečava da odete. Znam, vi znate da nećete otići, ali detetu treba vreme da to shvati. Razgovarajte sa detetom, ali što je još važnije dokažite mu da ste tu za njega. To ne znači da ćete svoju vezu za koju očekujete da može biti trajna i uspešna prekinuti zbog deteta. To znači da ćete detetu dati vremena i prilike da se uveru da ste i dalje njegovi. Roditeljima se savetuje da dete upoznaju sa novim partnerom samo ako se zaista radi o ozbiljnoj vezi. Ako ste svesni da je u pitanju neka prolazna veza, bolje nemojte uključivati dete, nemojte mu govoriti, nemojte ga upoznavati sa partnerom – neka ima svoj mir. Ako je veza prolazna, dete ne treba o njoj ništa da zna. Ako veza ima izgleda da bude trajna, dete će je pre ili kasnije, lakše ili teže, brže ili sporije prihvatiti. U tom slučaju važno je da imate dosta strpljenja, takta i mudrosti.
Odnos vašeg partnera prema detetu
Pored toga što voli vas, vaš novi partner treba da voli i vašu decu. Ne treba da im glumi oca/majku, jer njih deca već imaju, ali treba da ih prihvata i da sa decom ima korektan odnos. Jako je važno da vi i vaš novi partner jasno odredite pravila i granice u novoj porodici – šta radi roditelj, a šta očuh/maćeha, o čemu odlučuje roditelj, a očemu očuh/maćeha, šta je čija odgovornost i obaveza.
Prethodni brak i iskustvo razvoda mogu da vam budu važna škola. Daju vam mogućnost da bolje upoznate sebe, svoje vrline i mane, snage i slabosti, da svoj život, svoje odluke i izbore sagledate iz jednog novog ugla. Dobijate perspektivu koju neko ko nije prošao kroz to iskustvo nema. Dobijate mogućnost da u sledećoj vezi nešto promenite, da je učinite boljom i uspešnijom. Na vama je da tu mogućnost iskoristite.
Poštovani, ušao sam u novi brak u kojem deca supruge ne mogu da prebole tj prihvate taj brak. Deca su punoletna. Mladi sin 24 god nema kontakt sa svojom majkom od same rastave tj 6 god a stariji sin 34 god je mentalno oboleo i ne prihvata mene. Bolje rečeno mrzi me i jako nam prave on i bivša svekrva velike probleme. Majka želi kontakt sa svojim detetom pa pristaje na sve pritiske pd strane starijeg sina. Šta da radimo ja i supruga. Da li iskustvo pokazuje da treba da se razvedemo pod naletima pritisaka. Mi se volimo i puno trpimo zbog svih provokacija.
Poštovani, iz svega što ste napisali mogu da zaključim da je Vaš problem veliki. Moje profesionalno iskustvo je ograničeno na rad sa parovima koji imaju maloletnu decu. U Vašem slučaju u pitanju nisu deca već odrasli ljudi (od 24 i 34 godine) i trebalo bi da razvod roditelja sagledaju na drugačiji način. Od razvoda Vaše supruge je prošlo dosta vremena (6 godina) i neprihvatanje razvoda od strane njenih sinova u tako dugom periodu svakako da nije dobro ni za njih ni za Vas. Zdravstveno stanje starijeg sina Vaše supruge postavlja dodatne izazove i pred nju i pred celu porodicu. Iskustvo u smislu statističkih podataka ništa ne govori u konkretnom pojedinačnom slučaju. Svaki bračni par je drugačiji i donosi odluku za sebe. Svako od vas dvoje treba da preispita šta mu je važno i zašto, šta može a šta ne može da pretrpi, do koje granice će ulagati svoje vreme i energiju u ovaj brak, a kada će reći da je dosta. Jedino Vi možete da procenite šta Vam je prihvatljivije – da nastavite ovako ili da nešto menjate. Odluka svakako neće biti laka. Razmislite da li bi bilo dobro da Vi i supruga obavite razgovor sa bračnim ili porodičnim terapeutom? Mislim da bi Vam saveti terapeuta bili dragoceni i da bi Vam moglli pomoći da odluka koju donesete, ma kakva bila, bude zaista najbolja moguća.
Pozdrav, moj sin ne prihvata mog partnera, i iako ga poznaje samo sa slika koje je slucajno video u mom telefonu (?), trazi da raskinem vezu sa njim ili nece da ima kontakta sa mnom. Sin je punoletan i zivi sa ocem. Pri tom tvrdi da mu bilo koji drugi covek ne bi smetao, ali mu je ovaj “bas odvratan”. Kako da mu objasnim da mi je stalo do njegovog misljenja ali da ipak ne moze da mi odredjujem sa kim mogu a sa kim ne mogu da budem, i da je bitno da sam ja srecna sa tom osobom? Ne razumem njegovu upornost, posebno sto se nikada nisam mesala u njegov izbor devojke, a sa druge strane nikako nisam promenila svoje ponasanje prema njemu od kada sam u ovoj vezi. Inace ovo mi je prva veza posle razvoda.
Poštovana,Vaša situacija nije prijatna ali nije ni nerešiva. Najbitnije je da Vi budete apsolutno sigurni u to šta želite i šta ste spremni da uradite da biste ostvarili željeno. Bitno je da Vi budete u stanju da prihvatite sve moguće posledice koje se mogu desiti u slučaju da rešite da očuvate vezu, kao i u slučaju da rešite da je prekinete. Odvagajte za i protiv svake varijante – šta dobijate i šta gubite. Kada budete načisto sa sobom i sasvim sigurni u svoju odluku Vaš sin će je pre ili kasnije, brže ili sporije, lakše ili teže prihvatiti. Deca, bez obzira na to koliko imaju godina, odlično osećaju kada roditelj nije sasvim siguran u sebe, kada sumnja, kada se koleba. Tada deca pokušavaju da isteraju svoje i najčešće u tome uspevaju. Kada roditelj odluči šta hoće, prihvati sve moguće posledice koje promena donosi i saopšti deci svoju odluku, situacija se menja i deca počinju da prihvataju odluku roditelja. Iako je punoletan i ne živi sa Vama, moguće je da Vaš sin Vašu vezu doživljava kao pretnju, mogućnost da Vas izgubi i pokušava da Vas ucenjuje. Od Vas zavisi da li ćete pristati na takav odnos sa svojim sinom ili ne. Pretpostavljam da bi njegov stav bio isti bez obzira na to ko je Vaš partner. Vi ste njegova majka, veoma ste mu važni i ne želi da Vas izgubi – mislim da je to ono što stoji iz ponašanja Vašeg sina. Ne postoji univerzalno rešenje koje bi Vam reklo šta i kako tačno treba da uradite pa da se Vaš problem reši. Potrebno je da nađete svoje rešenje, ono koje baš Vama odgovara i koje rešava baš Vaš problem. Možda bi Vam razgovor sa psihologom ili porodičnim terapeutom pomogao da lakše i brže odlučite šta ćete dalje i da budete sigurni da je ta odluka po Vas najbolja moguća.